Meni je u oba rada zanimljiva ta igra sa prostorom..u prvom, taj prostor slike koji Disan otkriva (istovremeno skrivajuci). On je taj koji odredjuje sa koje distance cete posmatrati njegov rad, ne dopusta da se vise priblizite ili odaljite. Kroz dvije male rupice posmatramo sliku, al isto ne cijelu nego samo jedan dio. A to ostavlja „prostor“ za nadogradnju - sta je jos mozda u tom prostoru, zasto to tijelo lezi, ima li jos nekih ljudi pored..Pa, i tvoje pitanje i odgovori na njih su dio nekih misaonih i emocionalnih prostora (posmatraca). Mislim da svakog posmatraca (bez obzira da li je musko ili zensko), na neki nacin postavlja u polozaj voajera. Jer je svakako prisutna doza seksualnosti, skrivenosti i pomalo cudnog,tajanstvenog.
A za one nevjeste i udvarace
..meni je opet interesantno to sto je naga nevjesta izdvojena u gornjem prozorcicu, s tim oblakom iznad glave. A devet udvaraca je dole, sa svim tim „spiritualnim signalima“. Pitam se sta bi bilo da su svi u istom prozorcicu, i bi li se „Veliko staklo“ rasprslo od toliko signala..
. Sto se tice raznih interpretacija, koje si naveo ili ces dobiti u odgovorima, svakako da ih ima mnogo. I pitanje je da li ce to biti sve ono sto je Disan mislio. Jer, kad neko provede jako puno vremena na nekom radu, bez obzira javno ili ne, sa tumacenjima i objasnjenjima uz rad ili ne, sigurno je da se u taj rad unese puno vise, nego sto je i sam umjetnik svjestan. A i ideje se vremenom mijenjaju. Tako da su i ta dva rada mozda izgledala skroz drugacije na pocetku.
Iako je Étant donnés, slika(reklo bi se „klasicna“), a Nevjesta vise instalacija (oslobodjena nekih realnih formi i slikarskih okvira), oba dijela su inovativna i inspirativna. Ako i Disan nije zelio da sa njima provocira publiku ili objasni svoju umjetnost(ako se to uopste moze), uspio je da ju zainteresuje.
Pa dobro, nije uzalud proveo 20 i 8 godina..