Postoji standard i STANDARD; dok sam studirao, imao sam sobu od 14 kvadrata i to mi je bilo i vise nego dovoljno.
Kad sam se zaposlio, nasao sam stan od nekih 75 kvadrata ( za nas dvoje) i komentar kolega je bio - taman, za dvoje ljudi 3 sobe - taman.
Realno, ne treba nam toliki stan, ali to je ovdje standard. I oni na socijalnoj pomoci imaju takav standard - dvoje djece - trosoban stan - premali, zale se, hoce veci, guraju se po stanu, nemaju kvalitetan zivot, a sve drzava placa.
Skoro svi idu na odmore ( ne kao nasi ljudi u sobe za 7 € , samo da se ode,ali je i to bolje nego nista), vecina leti negdje, ili provodi odmor u njemackim turistickim centrima - jer je to standard.
Auta se mijenjaju svako nekoliko godina,jer je to standard.
I ako to sve ne mozes da si priustis, ako dvoje djece spava u istoj sobi ( sa roditeljima ili u dnevnoj nikako), ako ne odletis negdje bar desetak - petnaest dana na odmor, ako vozis isti auto stariji od desetak godina i slicne stvari - onda se racuna da zivis skoro na granici siromastva.
U BiH, ako si prezivio do kraja mjeseca bez dugova i jos imas par maraka u dzepu - zivis iznad granice siromastva.
Da se vratim na temu - posao jeste tezak ( radio sam sezonski za vrijeme studija) , skoro sve sestre ( i sestre njeguju pacijente, to je illuzija da to rade samo njegovatelji) imaju opasnih problema sa kicmom ( osim ako rade na ocnom i slicno). Zarada nije ekstremno velika, ali se od te plate da zivjeti, ne samo prezivjeti. Sve naravno zavisi od prohtjeva - nekom je dovoljno otici desetak dana u Tursku ili Egipat, neko mora potegnuti do Australije da bi zadovoljio svoje prohtjeve ( sorry a. morao sam malo
).