banjalukaforum.com

Ne mogu se pohvaliti da sam sve pročitao ali dajem svoj doprinos : Paramahansa Yogananda ušao je u mahasamadhi (yogijev konačan svjestan izlazak iz tijela) u Los Angelesu u Kaliforniji, SAD, na dan 7.marta, 1952. godine, pošto je završio svoj govor na banketu. Odsustvo svakog vidljivog znaka raspadanja na mrtvom tijelu Paramahanse Yoganande najčudniji je slučaj u našem iskustvu. Čak dvadeset dana nakon njegove smrti na tijelu se nije vidjela nikakva materijalna dezintegracija. Na koži nije bilo tragova pljesni, niti ikakve vidljive desikacije (sušenja) u tjelesnim tkivima. Takvo stanje savršene očuvanosti tijela nečuveno je, koliko znamo, u ljetopisima mrtvačnice.Ni u jednom času nije se iz njegovog tijela širio nikakav smrad raspadanja. 27.marta 1952 izgledao je jednako svježi nedirnut raspadanjem kao one večeri kada je umro.

Ne mogu se pohvaliti da sam sve pročitao ali dajem svoj doprinos : Paramahansa Yogananda ušao je u mahasamadhi (yogijev konačan svjestan izlazak iz tijela) u Los Angelesu u Kaliforniji, SAD, na dan 7.marta, 1952. godine, pošto je završio svoj govor na banketu. Odsustvo svakog vidljivog znaka raspadanja na mrtvom tijelu Paramahanse Yoganande najčudniji je slučaj u našem iskustvu. Čak dvadeset dana nakon njegove smrti na tijelu se nije vidjela nikakva materijalna dezintegracija. Na koži nije bilo tragova pljesni, niti ikakve vidljive desikacije (sušenja) u tjelesnim tkivima. Takvo stanje savršene očuvanosti tijela nečuveno je, koliko znamo, u ljetopisima mrtvačnice.Ni u jednom času nije se iz njegovog tijela širio nikakav smrad raspadanja. 27.marta 1952 izgledao je jednako svježi nedirnut raspadanjem kao one večeri kada je umro.

Sa drugog foruma

osoba koja umre mora da protekne 48 sati da bi se izvrsila autopsija,jer se smatra da mozak u tom periodu josh uvijek nije potpuno mrtav.
Vitalni organi srce i pluca su prestali sa rade, doveli do ishemije mozga i time prestanka zivota. Ali josh uvijek nisu svi nervni putevi umrli u istom trenutku, niti su sve nervne celije u istom trenutku ugashene.
Da li covjek osjeca i ima li neke spoljne senzacije iako je klinicki mrtav??!!!...auuuhh teska pitanja, za sada neodgonetna.

Zbog toga po pravilu obdukcije se ne vrse 48 sati nakon proglasene smrti, no u praxi to nije uvijek slucaj.

[/quote]

jedan od sigurnoh znakova smrti ti je "rigor mortis" znaci mrtvacka ukocenost. Recimo ako mrtvacu ne podvezes bradu, usta ce ostati otvorena, ne zatvorish kapke, oci ce ostati otvorene,ruke se uvijek preklope preko grudi i tako ostaju zgrcene, i tako moze da se smjesti u sanduk i sahrani.
Lesh koji nije tako zbrinut recimo lesh za ispitivanje i ucenje studenata koji godinama stoji u formalninu i vadi se na vjezbama iz anatomije ima otvorene oci, otvorena usta, spustenu bradu,nepomicne vilice, sake poluukocene,ruke koje se ne mogu skupiti....
nista neobicno....

patologija je morbidna na prvi pogled,ali i vrlo zivotna i divna jer daje neke jasne podatke za druge ljude i pomaze u otkrivanju drugih bolesti

Ja mislim da postoji zivot poslije smrti. Vader je rekao da raj ne postoji kao mjesto. Hm, ko zna.

_________________
Sasa

Raj, ili kako se to u Novom Zavjetu zove: Carstvo Nebesko, je zapravo stanje duha, svijesti. Mada se i od životnog prostora (planete Zemlje) može napraviti raj tj. da sve bude divno, krasno, čisto, uredno ali da bi se to postiglo ljudi moraju biti na višem duhovnom nivou, na nivou da imaju Carstvo Nebesko u sebi jer takvi neće imati danas široko raširene težnje da uništavaju, prljaju, zagađuju ovu planetu zbog svoje lične zarade.

Dakle možemo (i trebamo) imati Raj u sebi a (tek) onda ćemo stvoriti i Raj na ovoj planeti. Jedino je pitanje koliko ljudi želi da se uključi u ovu Avanturu nad Avanturama.

moram da pastam ovde jednu dobru pricicu


Jednog dana u Rajskom vrtu, Eva pozove Boga:
- Gospode, imam problem!
- U cemu je stvar, Evo?
- Pa, znam da je ovaj prekrasni vrt s divnim zivotinjama i urnebesno smijesnim zmijama samo moj, ali jednostavno nisam sretna...
- A zasto, Evo?
- Usamljena sam i vec mi je muka od ovih jabuka.
- U tom slucaju, postoji rjesenje. Stvorit cemo ti muskarca.
- Sto je muskarac?
- To ce biti jedno nesavrseno stvorenje, puno losih >karakteristika.
Lagat ce, varati i biti castohlepan; sve u svemu nece biti lako s >njim.
Ali bit ce veci, brzi i voljet ce loviti i ubijati. Izgledat ce smijesno >kad
je uzbuden, ma neka te to ne brine. Zalila si se, pa ce on biti u stanju ispuniti tvoje fizicke potrebe. Kreativnost mu nece biti jaca strana,
a uzivat ce u djecackim stvarima, poput tuca i udaranja lopte naokolo.
S obzirom na danu mu pamet, trebat ce i tvoj savjet da moze normalno razmisljati.
- Zvuci sjajno - rece Eva ironicno podizuci obrve. - A gdje je >tu kvaka?
- Hm... Pa, dobit ces ga pod jednim uvjetom.
- A to je...
- Kao sto rekoh, bit ce ponosan, arogantan i samoljubiv... Zato ces
mu
morati dopustiti da vjeruje da je stvoren prvi. I zapamti, to je nasa mala tajna. Znas vec, kao zena zeni...

zivot poslije smrti, voljela bih da postoji....
Naravno da to ne moze postojati na fizickom nivou, vec na nekom duhovnom jedino (Vader )
Zivot je kratak i treba ga iskoristiti potpuno ne racunajuci da imas zivot poslije smrti.Treba zivjeti kvalitetno i prozivjeti i iskoristiti privilegiju koju ti je priroda dala da budes rodjen.
Kada postanes lesh, koji truli i pozeleni i sam sebe svaruje pod dejstvom bakterija i racunati da ces "zivjeti" tek taka je glupo i morbidno....
Kako me baci u trip ova patologija koju ucim brbbrb

Što se tiče gornje priča ona mi je poznata i simpatična mada ne vidim vezu sa onim što sam pisao.



Na duhovnom i jeste ali privremeno. Zove se astralni svijet i knjige su o tome napisane, jednu pod imenom "Astralni svijet", C. W. Leadbeater, možeš pronaći i u Banjaluci kod uličnih prodavaca. Poslije toga se vraća na ovaj materijani svijet jer se u duhovnom svijetu ne može napredovati, napreduje se samo na materijalnom svijetu. Zbog toga umrli u astralu jedva čekaju da se ponovo rode.



Slažem se 100% da ovaj život treba iskoristiti maksimalno a ne misliti "sad mogu da radim šta hoću a u nekom drugom životu ću biti dobar".



Kad umreš onda ne moraš nagađati o novom životu. Onda o tome znaš

A kako patologija koju učiš objašnjava da se neka tijela ne raspadaju nakon smrti, i da su to su redovno tijela osoba koje su za života mnogo radile na svojoj duhovnosti?

neka tkiva se ne raspadaju ni nakon dve godine.
Sve zavisi gdje se lesh cuva i pod kojim uslovima, sastava enzima i bakterija koje dovode do razgradnje.
Npr. Vasilije Ostroski (bestrulezan svetac) , celivala sam te mosti, i vidjela bestruleznu ruku onog djeteta na Ostrogu.
Sve to izgleda potpuno isto kao i lesh na Zavodu za anatomiju Med. Fak u BL kojeg slobodno mozes otici pogledati tamo preko Vrbasa.
Taj lesh je stajao par godina u formalinu i sada uopste ne stoji jer nema potrebe potpuno je konzerviran i izgleda netrulezno! kao i pomenuti svetac....

Ne znam da li si cuo za konzerviranje, mumificiranje pa i balzamovanje?

U 10 KOD JABUKE. ADAM

_________________
Sasa

Kako mozete voliko pisati?

_________________
"What you feed us as seeds, grows and then blows up in your face, that's thug life"

Nisam pravoslavac ali moram ti reći da je ovo velika hula na pravoslavlje
Sad bi ti pravoslavci rekli da si jeretik i sektaš koji ne priznaje pravoslavne svetitelje i priča bajke da se njihova tijela ne raspadaju jer su balzamovana, da negiraš njihovu duhovnost i svetost.

A kad je tijelo Vasilija Ostroškog nekim običnim hemijskim sredstvima učinjeno neraspadljivim zašto si ga ljubila? Da li ljubiš i leš na Zavodu za anatomiju Medicinskog Fakulteta? Koja je razlika?

pazi...
ja postujem ako drugi vjeruju da je taj svetac zaista netrulezan,svako ima pravo da vjeruje u svoja ubijedjenja.

Ja imam svoja ubijedjenja, Srpkinja jesam, krstena jesam, bila sam pored kivota i iz kulture ga celivala(i zelje da osjetim miris tog netruleznog tijela)....kao i sto sam obisla i mnoge druge manastire , crkve i vidjela mosti drugih svetaca.

Isto kao sto bih otisla da pogledam Tatankamonovu zlatnu masku i balzamovane mumije u muzeju egipatske umjetnosti u Kairu i ako je pravilo da se poklonis pred nekom mumijom... ucinila bih to iz kulture i postovanja prema eksponatu, tradiciji,kulturi!!!!

Vasilije Ostroski je Svetac. Ko ne vjeruje neka ode na Ostrog pa neka se uvjeri. Ako je pravoslavac i ako nije krsten SIGURNO ce se osjecati lose. Ko ne vjeruje..............
Istina je ljudi da znam neke muslimane i hrvate da su isli na Ostrog radi izljecenja. Ali svetost se ne ogleda samo u cudima. Dovoljno je otici i to osjetiti, jer se stvarno moze osjetiti to mjesto.

_________________
Sasa

gipsy_girl očekivao sam takav odgovor

Posle dvanaest godina istraživanja, tim holandskih lekara zaključio: doživljaji "iskustva bliske smrti" nisu posledica halucijacije, straha ili mašte. Za vreme kliničke smrti svest egzistira - izvan tela!


Od kada je, decembra 2001. godine, renomirani međunarodni medicinski magazin "Lanset" objavio gotovo 13-godišnju studiju o iskustvima bliske smrti (NDE - Near Death Experience) sprovedenu u deset holandskih bolnica, koju je uradio doktor Pim van Lomel sa ekipom svojih saradnika i uz pomoć Međunarodnog udruženja za istraživanja NDE, rasprave u naučnom svetu ne prestaju a reagovanja su različita - od priznanja za postignute rezultate do potpunog osporavanja! Naročito je sa nevericom primljena teza koju je holandski specijalista hrabro izneo svojim konzervativnijim kolegama, da postoji mogućnost da čovekova svest tokom takozvane kliničke smrti, egzistira izvan mozga čiji EEG (elektro-encefalogram) za to vreme ne pokazuje znake aktivnosti! Doktor Lomel je uveren u ispravnost svojih zaključaka i bez ustručavanja, na napade odgovara da su i mnogo veći naučnici tokom istorije zbog svojih tvrdnji osporavani, a danas se ispravnost njihovih teorija ne dovodi u pitanje.
Šta je to novo otkrio doktor Pim van Lomel u tako kontroverznoj oblasti kao što je spiritualno nadživljavnje telesne smrti? O ovoj temi, inače, postoje samo nepotvrđena nagađanja i pretpostavke na osnovu, po mnogima, diskutabilnih faktora i motiva, podstaknutih svedočanstvima ljudi koji su bili na pragu srnrti.


NDE nije halucinacija

Upravo ta činjenica - da niko od "povratnika" nije bio definitivno mrtav - najjači je argument protivnika teorije po kojoj svest, duh ili duša, mogu da prežive prestanak života fizičkog tela, pa prema tome, niko se zaista nije vratio da posvedoči kako postoji neki "zagrobni svet" u koji naš um dospeva posle smrti.
Najveći kvalitet istraživanja koja je više od jedne decenije sprovodio doktor van Lomel sa svojim timom, po oceni njegovih kolega spremnih da diskutuju o ovoj temi, jeste u tome što je naučnicima dao poređenje iskustava dve grupe pacijenata - onih koji su doživeli iskustvo bliske smrti i onih koji to nisu, pa je prikupljeno mnogo više pouzdanih podataka o mogućim razlozima i posledicama fenomena NDE.
"Studijom Lanset", kako je nazvana po medicinskoj reviji u kojoj je objavljena, ispitano je 344 pacijenta čije je srce privremeno prestalo da kuca i za koje je doktor Lomel, kao kardiolog, utvrdio da su bili klinički mrtvi. Njihove izjave po povratku u život su zabeležene, a sa svakim ko je doživeo iskustvo bliske smrti, kontakti i razgovori su nastavljeni još narednih osam godina.
Upravo u činjenici da je svega 18 odsto klinički mrtvih pacijenata potvrdilo da ima sećanja na taj perid u trajanju od pet do deset minuta (koliko je maksimalno moguće izdržati bez trajnih oštećenja mozga) dr. Lomel vidi ključni dokaz da su NDE iskustva realna i da nisu proizvod halucinacija nastalih gubitkom kiseonika u mozgu.
- U uslovima kada je linija EEG (mera za moždanu električnu aktivnost) ravna a srce ne radi, pacijent je mrtav - tvrdi doktor Lomel.
- Da su u pitanju vizije iskustva bliske smrti prouzrokovane nedostatkom kiseonika, imali bi ih svi koji su bili klinički mrtvi a ne samo 18 odsto -kategoričan je van Lomel.
Od 344 pacijenta ispitanih u holandskim bolnicama, konstatuje se nadalje u "Studiji Lanset", tek svaki osmi je imao ono što bi se moglo nazvati suštinskim ili dubokim iskustvom bliske smrti - po merilima koja je još početkom osamdesetih godina prošlog veka utvrdio doktor Ken Ring, jedan od pionira istraživanja u ovoj oblasti. To su: vantelesna percepcija, kretanje kroz tunel, komunikacija sa entitetom u vidu svetlosti, osećanje blaženstva, viđenje prelepih pejzaža (koje čak i slepi od rođenja opisuju), susreti sa umrlim osobama, retrospektiva sopstvenog života i prisustvo neke vrste "garanice", sa koje se iskustvenik vraća u ovozemaljski život.


Bez straha od smrti

Doktor Pim van Lomel u intervjuu Časopisu "Znaci života", pobija i drugu široko rasprostranjenu tvrdnju skeptika da su halucinacije prouzrokovane prirodnim čovekovim strahom od smrti, u trenucima kada joj "gleda u oči".
- Samo veoma mali procenat naših pacijenata kaže da su bili upalšeni u trenucima koji su prethodili zaustavljanju rada srca - napominje van Lomel - i to se desi toliko naglo, da nisu uopšte imali vremena da shvate šta se događa. Uostalom, neuporedivo je manje preplašenih pacijenata prijavilo da su doživeli NDE, nego onih koji nisu osetili strah. A što se tiče mogućnosti da su vizije izazvane medikamentima, njihova različitost u tretmanima za vreme reanimacije je tolika, da jednostavno nisu u korelaciji sa verovatnoćom da pacijenti dožive iskustvo bliske smrti, niti sa njegovom dubinom - tvrdi holandki kardiolog.
"Studija Lanset" potvrdila je, naknadnim razgovorima i praćenjem života pacijenata, da su oni znatno promeniii svoje životne stavove posle kliničke smrti u odnosu na osobe koje NDE nisu doživele, uključujući tu i odsustvo straha od prestankaovozemaljskog života! Statistički je potvrđeno da su ovi ljudi postali mnogo snažniji i duhovno stabilniji, zadovoljniji običnim, malim stvarima u životu, i skloniji da prihvate i razumeju druge. Vreme od sedam do osam godina nakon doživljaja na pragu smrti, dr Lomel je nazvao "period integracije", tokom kojeg se događa transformacija ličnosti. Nasuprot tome, kod onih koji jesu bili klinički mrtvi ali nisu imali pomenute doživljaje, studija je utvrdila da su ostali ateisti ako su to i ranije bili, i da se i dalje boje smrti jednako kao i pre nego što im je srce privremeno otkazalo.
Klinička smrt je, potvrđuje istraživanje holandskih lekara, najčešće povezana sa vantelesnim iskustvom (OBE - Out of Body Experience). Neki od pacijenata su to vrlo detaljno opisali.

- Tokom tih osam minuta, ja sam videla sve što se dešavalo u operacionoj sali - rekla je Marsa B.
- Nastojala sam da kažem doktorima i bolničarkama da sam dobro, ali niko nije mogao da me čuje. Posle vraćanja u telo sam im ispričala od minuta u minut tačno, šta se događalo u sali. Moj stari porodični doktor na to je rekao: "Imao sam mnogo pacijenata koji su mi umrli na rukama, ali nikada nekog ko se vratio i rekao mi šta se događalo dok je bio klinički mrtav".

Da li duh napušta telo?

Doživeo sam iskustvo bliske smrti i vantelesno iskustvo kada se moj trkački motocikl slupao niz planinsku strminu. Sećam se da je moja svest plovila visoko iznad mesta nesreće i video sam svoje sklupčano telo kraj motocikla. Gledao sam ljude koji su pristizali i ambulantna kola. Tada sam se naglo vratio u telo i video iznad sebe doktore koji su me pitali: "Možeš li da nas čuješ... Ne miči se... Gde si povređen" - ispričao je Majk M. - Otišao sam na mračno mesto gde nije bilo ničega oko mene, ali nisam bio uplašen - počeo je priču Rodžer R. - Tamo je bilo zaista mimo. Tada sam počeo da gledam film svog života, počevši skoro da od vremena kada sam bio beba pa do današnjih dana. Bilo je tako stvarno...Video sam sebe bolje nego u trodimenzionalnom filmu i bio sam takođe sposoban da osetim emocije osoba sa kojima sam kontaktirao. Osećao sam sve - i dobro i loše koje sam im nanosio. Ali sam takođe bio u stanju da vidim da je bilo više dobrih emocija koje su zahvaljujući meni prolazile kroz njih, pa sam shvatio da će mi one dati neki "kredit", a one loše oduzeti od toga - kao u bankovnom obračunu, samo što se ovde izgleda radilo o svođenju karmičkg računa! Što više steknem, omogućiće mi da dospem u bolju oblast ili na neko bolje mesto - takvo saznanje sam imao.
Zaključak doktora Pima van Lomela je sledeći: "Naši rezultati pokazuju da medicinski faktori ne mogu da se prihvate kao uzroci pojave NDE. Svi pacijenti sa srčanim zastojima su bili klinički mrtvi uz nesvesnost prouzrokovanu nedovoljnom snabdevenošću mozga krvlju. To nema nikakve sličnosti sa drugim fenomenima, kakva je električna stimulacija temporalnog dela mozga. Kako inače može čista svest da ima doživljaje u trenutku kada mozak više ne funkcioniše za vreme kliničke smrti, a linija EEG-a je ravna, ako ne izvan tela?"
Po doktoru Lomelu, iskustva bliske smrti pomeraju granice u shvatanjima odnosa svesti i mozga: "Sadašnji koncept koji prihvata medicinska nauka jeste da je stanje svesti produkt mozga. Međutim, da li mozak može da bude prijemnik za svest i memoriju, da funkcioniše nalik TV aparatu, radiju ili mobilnom telefonu? Ono što primate nije produkovano prijemnikom, već elektromagnetnim informacionim talasima (fotonima), koji su uvek oko vas i bivaju vidljivi i slušljivi uz pomoć mozga i vaših čula. U našoj sveobuhvatnoj studiji o pacijentima koji su bili klinički mrtvi (ravan EEG, bez znakova elektirčne aktivnosti u konteksu, i gubitak osnovnih funkcija mozga dokazan pomoću ukočenih ženica i odsustva refleksa), pacijenti izveštavaju o čistoj svesti pri kojoj su spoznajne funkcije, emocije, osećanje identiteta ili sećanja na događaje iz ranog detinjstva, jednako prisutne kao i percepcija o poziciji izvan ili iznad njihovog mrtvog tela".


Osporavanja

Tvrdnje doktora Pima van Lomla nisu, svakako, naišle na odobravanje niti su dobro primljene kod većine pripadnika medicinske profesije. Revija "Lanset" uključila je u poglavlje pod nazivom "Komentari" i takva mišljenja i protivargumente.
Jedan od autora tekstova, britanski profesor psihologije Kristofer Frenč objasnio je zasto je teško poverovati da pacijenti zaista izveštavaju o iskustvu bliskom smrti. Naveo je da su dva pacijenta, koja su provobitno saopštila Lomelovom timu da nemaju sećanja koja bi se mogla svrstati u NDE, dve godine kasnije dala izjavu o doživljajima u bolnici koja istraživači klasifikuju kao "duboki NDE". Zaključak profesora Frenča bio je da neki pacijenti, čuvši o iskustvima preživelih počinju da zamišljaju kako bi to izgledalo kada bi oni imali isto iskustvo.
Najnovija psihološka istraživanja pokazuju da najobičnija imaginacija o doživljaju koji se nikada nije dogodio, vodi do razvitka lažne memorije o tim iskustvima, uveren je Kristofer Frenč.
Član Lomelovog tima u projektu "Lanset" doktor Brus Grejson, dugogodišnji istraživač NDE, ponudio je objašnjenje za ovo, tvrdeći da je na osnovu njegovog iskustva sa pacijentima hospitalizovanim zbog pokušaja samoubistva, bilo nekoliko njih koji su mnogo kasnije opisali iskustvo bliske smrti. Oni su mu ispričali da jednostavno nisu imali dovoljno poverenja da odmah pristanu na intervju u vezi NDE. To ne iznenađuje, smatra Grejson, jer se mnogi ustručavaju u strahu da ih okolina ne proglasi ludim.
Iako imamo razloga da sumnjamo da je tematika o NDE visoko sugestibihia i da postoji jaka motivacija da je neki stvore u mašti, potpuno je iracionalno da tvrdimo da je svaki izveštaj produkt lažnih sećanja - izjavio je Brus Grejson.
Najveća zamerka koja je stigla na račun metoda koji je u istraživanju primenio doktor Lomel, odnosi se na činjenicu da je uzeo u obzir samo pozitivna iskustva pacijenata prilikom bliskog susreta sa smrću, a ne i ona loša, zastrašujuća, što vodi u stvaranje predubeđenja i iskrivljavanje konačnog rezultata studije.
Doktor Pem Kiršer, lekar iz Kolorada (SAD), nekada predavač na Bejlor Koledžu i u Memorijalnoj bolnici u Hjustonu u Teksasu, ocenila je "Studiju Lanset" korisnom.
- Ja verujem da su otkrića do kojih je došla van Lomelova studija, izazov bolnicama da ispituju ljude o njihovim NDE iskustvima posle srčanih zastoja. Kada postane praksa da se organizuju diskusije oživljenih ljudi o ovim iskustvima sa zdravstvenim osobljem u bolnici, odnos između doživljaja dubokog NDE i umiranja kratko vreme potom postaće jasniji. ŠtaviŠe, NDE će se kod oživljenih osoba prihvatiti kao normalno prateće iskustvo. Konačno, ja verujem da će ljudi sa doživljenim NDE biti sposobni da mnogo lakše prihvate promene koje im se događaju, ako imaju stručnu pomoć još dok se nalaze u bolnici - kaže dr. Kiršer.

Ko je rekao da su ga ljudi oživili?

Često se pitam kako to da još uvjek postoje ateisti.
Što se tiče balzamovanih svetaca, čisto sumnjam da su u njihovo vrijeme na njihovim prostorima rađene takve stvari jer onda oni ne bi bili jedini balzamovani. Čak mislim da bi to u pravoslavlju bio grijeh jer bi spadalo pod neku vrstu vračanja ali nisam siguran. Vasilije Ostroški je svetac i jedan od meni omiljenih. Gipsy girl, pomirišala si ga ali nam nisi rekla jel miriše isto kao ovaj leš na faksu?

Vader hvala na informacijama. Da li su citati iz knjiga (kojih) ili sa neta (odakle), bio bih ti zahvalan za neke linkove?!

P.S.

_________________
Ako vjerujete u Boga grijeąite.
Ako ne vjerujete u Boga grijeąite.

Ovi tekstovi nisu ni iz knjiga ni sa interneta već iz časopisa koji je prenio ono što je objavio časopis "Lanset" za koji kažu da je renomirani međunarodni medicinski magazin.

Mada ima i knjiga koje o ovome govore, ni jednu nisam čitao ali sam čuo za njih, jedna od njih se valjda zove "Život poslije smrti" a mislim da ima i "Život poslije života" i mislim da nam je o ovoj drugoj nešto pričao i sveštenik na vjeronauci.

A sigurno bi se i na internetu moglo pronaći dosta podataka o ovome, samo treba tražiti.