banjalukaforum.com

prelijepo složeno, to je ta priča nema šta

Može li to na semitskom da lakše razumemo?

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

1. Povećana tendencija da dopuštamo da se stvari dese umjesto da ih kreiramo.

2. Česti napadi smijanja.

3. Osjećaj povezanosti sa drugima i prirodom.

4. Česte obuzimajuće epizode zahvalnosti. (sto smo živi, prim.prev. )

5. Tendencija da razmišljamo i djelujemo spontano radije nego na osnovu strahova iz prošlih iskustava.

6. Nepogrešiva mogućnost da uživamo u svakom trenutku.

7. Gubitak sposobnosti da se brinemo.

8. Gubitak interesa za konflikt.

9. Gubitak interesa da interpretiramo tuđe postupke.

10. Gubitak interesa za osuđivanje drugih.

11. Gubitak interesa za osuđivanje samog sebe.

12. Sposobnost da volimo ne očekujući ništa.

Kakva je ovo glupost...

većina ovih stvari se dešava kad je čovjek srećan, što dovodi do toga da ovaj tekst poručuje da možemo biti srećni samo kroz duhovno buđenje...

Redovno požalim kad se zajebem i otvorim ovaj podforum...

_________________
Rape train has no brakes

Sa korita Ivanova

hm, i meni je jako dugo pojam "duhovnog" stvarao averziju, što je normalno s obzirom kakva nam je sredina i da je crkva samo jedna monstruozna ljuštura u kojoj nema ničeg "duhovnog". ali kasnije sam shvatila da je duhovni razvoj nešto što se dešava nezavisno od crkve i religijskog smeća, to je upravo ta sreća koju ti spominješ samo u našoj sredini nije uobičajeno takvo poimanje tog pojma. duhovni rast je kao i tjelesni, nešto sasvim prirodno, to je način na koji tražimo unutrašnji mir i sreću, postajemo bolje osobe itd. svi imaju duh pa i ti religijske pričice su metafore, i one mogu pomoći nekim ljudima na tom putu, i same po sebi nisu loše. problem je u pogrešnoj interpretaciji tih priča i cjepidlačenju oko detalja pri čemu se gubi svaki trag suštine.
pročitaj malo, ako te zanima, o budizmu i sličnim religijama koje naglašavaju upravo individualni put, nezavisan od institucija i vjerovanja, sve je u iskustvu. po mom mišljenju, bog je svijest

Imam česte napade smijanja
Takođe i ove stvari pod 6, 7, 8 i 11

_________________
conquering the darkest places

Najvažniji znakovi duhovnog buđenja su svakako Grand parada, Sve za Ljubav, Ko želi biti milijunaš i serija turskih sapunica.

_________________
Once you're grown up, you can never come back!

Mislim da je veoma tesko ne primjetiti znakove "duhovnog budjenja". Jedina kvaka pri tome je sto se promjene znaju odvijati toliko sporo da se naviknemo na to da smo drugaciji, i zaboravimo kakvi smo bili. Ista stvar je cesto i sa molitvom, molimo se za nesto, molitva se ostvari, ali zaboravimo iduceg momenta da smo se molili za to, i zaboravimo uspostaviti relaciju sa molitvom. I u jednom i u drugom slucaju neki dogadjaj nam nakon odredjenog kraceg ili duzeg vremena daje uvid u postojanje relacije, i onda obicno nastane cudjenje, smijanje, najezimo se i slicno.
Promjene koje sam ja primjetio kod sebe su se odnosile na stvari koje nisam mogao kontrolisati, vec sa 15 god. sam mrzio sebe zbog nekih stvari, to su osobine koje skoro svi posjedujemo, ali nismo previse kriticni prema njima. Mene su te stvari mucile kao sto rekoh vec sa 15 god. i zelio sam da ih promijenim, ali nisam mogao. Osjecaj kad sam spoznao da su proslost je neopisiv, osjeca se covjek slobodan ali na jedan poseban nacin. Druga stvar koju bih jos samo spomenuo su moje misli. Jedan pametan covjek je rekao da kad bismo zapisivali svoje misli jedno 1h i procitali svoje misli, pomislili bismo da smo psihopate. Zaista je tako, imamo toliko mnogo nevjerovatno poganih misli, toliko cesto zamisljamo najgore moguce stvari, treba samo da sebe posmatramo koliko cesto zelimo zlo drugome, koliko cesto se sami sebi zgadimo zbog onoga sto nam padne na um. Ja sam u tom pogledu dozivio promjenu za 180°. Ne otkad sam vjernik nego prije toga, vjera me je promijenila na jedan drugi pozitivan nacin, manje moj odnos prema drugima koliko moje dusevno stanje.
Zato sam rekao vise puta da je jedini pravi duhovni rad vrijedan truda onaj koji se odnosi na sagledavanje samog sebe i borbu sa samim sobom, svojim slabostima. Ali preduslov je da sebe vidimo objektivno, sto je nemoguce misija zbog silnih racionalizacija i samopravdanja i ostalih zastitnih mehanizama.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.