banjalukaforum.com

Svi smo mi već bili "tamo", pa smo opet "ovde"

DELETED

...

A jel'? Nesto se ja bas ne sjecam onog svog 'tamnosnjeg' zivota. Ali sta cu kad nisu meni ugradili tako dobar i skup cip kao tebi, pa da se mogu sjecati svega i svacega iz zivota sa 'onoga' svijeta.

Zato, mislim, da bi bilo prikladno da govoris u svoje ime, 'TI si bio tamo', a ne 'MI'. Jer dosta ovih 'MI', ne razmisljaju ko TI, i nisu prosli 'ono' sto si TI prosao i kroz sta vjerovatno jos uvijek prolazis.




Cek,cek, da pojasnimo malo stvari da nam bude jasnije ...nisi nam rekao, sa koje si ti ono strane sjedio na tajnoj veceri? Sa lijeve il sa desne?

DELETED

Ko ti daje za pravo da neduznu djecu sporedis sa svojim glupostima?!


I...gdje odgovor? Ili si mozda bio ipak Onaj u sredini? Mada cisto sumnjam.

DELETED

Drago mi je sto sam u stanju da ne shvatam svakave gluposti.


Ne interesuje mene odgovor. Mene samo interesuje, kako je moguce da ljudska glupost prelazi sve ama bas SVE granice, i jos uvijek ne mogu da vjerujem da postoje ljudi koji sebe smatraju vaskrslim ili reinkarnisanim (ili sta vec) apostolima ili sto je najgore, smatraju se samim Isusom!
Eto vidis...to je nesto sto me stvarno interesuje.

Ali...otom-potom...necu vise da offtopicujem. Iz postovanja prema dragoj Najgoroj.

DELETED

Zato sto sam te smatrala pametnom i solidnom osobom i prosto nisam mogla da vjerujem kad sam uvidjela sta citavo vrijeme pokusavas da predstavis ljudima, sta i kakvim se smatras! Uopste ne mogu, jos uvijek, da shvatim, da neko toliko moze pogresiti u shvatanju poruke Svetog Pisma. I zato sam rekla da me ne interesuje. Ustvari ne interesuju me gluposti ali me interesuje nacin kako ljudi dolaze do svakavih ideja.


Neka govori sta govori. Znas da mi je svejedno sta sta govori o meni. Sto mi je na srcu, to mi je i na jeziku. Ne stidim se reci sta osjecam, sta mislim, pa makar me to predstavljalo u pogresnom svjetlu. Ti misli sta hoces...svi znamo tvoje misljenje, ja znam...tako da ne uzimam vise nista zaozbiljno to sto pises. Jer si pokazao, i jos uvijek pokazujes kakav si covjek.


Sorry na OT Najgora!

DELETED

mozda ipak bolji, a da "ovde" bivamo poslani da se iskupimo za grehe od "tamo".



a sto se tice smrti...verujem da je to pocetak neceg novog! na kraju krajeva, ponovni susret sa onima koje nismo dugo videli a koje smo mnogo voleli...prilika da ih ponovo zagrlimo i budemo sa njima...

strah od smrti???
hmmmmm....zavisi kako se uzme!
svoje smrti se ne plasim, ali se plasim smrti osoba koje volim. mozda je to malo sebicno sa moje strane, jer se plasim svog prozivljavanja svega toga, boli i osecaja samoce....

_________________
DA, JA SAM SEXUALNO ISFRUSTRIRANA OSOBA!!!
verliebt in berlin

Heh, da malo fiksiram temu.

Ovo je moje cijenjeno misljenje o smrti:
Prvo, mislim da zivot na ovoj planeti predstavlja jednu vrstu testa da li zasluzujemo da udjemo u raj ili pakao. Naravno, nakon smrti dobijamo svoju nagradu ili kaznu i na preporuceno mjesto odlazimo.
Medjutim, smrt uopste nije znacenje svrsenog zivota. Kako je covjek gresan (recimo da je u raju) i ukoliko na istom mjestu napravi neki grijeh on opet odlazi na zemlju da se iskupi za nacinjen isti. Medjutim, njegov zivot (gdje ce se roditi, kako ce zivjeti, koliko ce zivjeti) se odredjuje na osnovu tog nacinjenog grijeha. Tako da ja vjerujem u zivot poslije smrti i reinkarnaciju.
Da li se bojim smrti? Pa, na neki nacin me interesuje "sta dalje", ali da se bojim, bojim se. Bojim se samog kraja i osjecaja kojeg cu tad da imam. Plasim se i nacin na koji cu umrejti-bolno ili ne. u sustini doza straha postoji kada se bacim u malo dublje misli. Inace, dosta razmisljam o ovoj temi i jos uvjek ne mogu zamisliti da je smrt moj kraj.
Takodje, mislim kad god neko umre da se rodi tj. ponovo udje u tijelo djeteta osoba koja je prva zgrjesila. Tako da je to u stvari kao kruzenje vode u prirodi ! naravno, ne sjecamo se zivota u raju ili paklu iz razloga da kad dodjemo na zemlju budemo u jednoj vrsti iskusenja, kao ja sad kad razmisljam o ovom.

Ali rum je samo jedan!

_________________
Born in grief, raised in hate,
Helpless to defy his fate,
Let him run, let him live,
But do not forget what we cannot forgive!

sta znas kada smrt moze doci? izadjes na ulicu da kupis mlijeko pregazi te nekakav kreten, cao. i budes mrtav papagaj sto rece john. opet cu se okrenuti pajtonima:

"For life is quite absurd,
And death's the final word.
You must always face the curtain with a bow!
Forget about your sin -- give the audience a grin,
Enjoy it - it's the last chance anyhow!"

ne isplati se razmisljati o smrti. neki kazu (poput micelijusa) da je smrt samo prelazak u onu drugu, bolju, fazu zivota. drugi kazu da je zivot ogadjanje smrti, produzavanje agonije izmedju rodjenja i smrti. treci opet da je smrt kraj svega sto je lijepo. po meni smrt je savrseno prirodna stvar. sve na ovoj planeti zivi i umire. pogledajte leptire. citav zivot gusjenica, samo jede lisce. onda jednog dana se ucahuri i izadje prelijep leptir. mlati krilima jedan cijeli dan i krepa. super. sta vi mislite, jeli on zivio 24 sata ili je zivio nedeljama prije nego sto je umro kao leptir? sta mu je zapravio bio zivot, mlataranje krilima i kusanje lisca?

po meni, smrt ce doci po svakoga. naravno samo je pitanje vremena. u tome i jeste caka, treba svaku sekundu zivota na ovoj planeti iskoristiti do maksimuma. zasto reci sebi na kraju dana, eto prodje jos jedan dan a ja nista nisam postigao. treba postaviti neke ciljeve, pa makar i dnevne a onda svaki sekund iskoristavati do maksimuma. i onako cemo postojati nekih tricavih 60ak godina. za tih 60 godina svako ljudsko bice mora pomoci cijeloj ljudskoj rasi da napreduje i razvija se kroz sopstveni primjer, a ne traciti vrijeme na mizerne i nebitne ciljeve. pa ljudi moji i ova planeta po kojoj hodamo stari i umire. i sunce nase koje nas grije. ako stvari tako drevne i velike mogu umirati, mi smo jako jako smjesna instanca zivota, bas poput leptira koji izadje iz cahure i mlatara krilima jedan cijeli dan da bi krepao sa zalaskom sunca.

Slazem se.

Moje misljenje je da se nakon smrti selimo na onaj "gore" svijet, a da nas zivot ovdje "dole" odredjuje kako ce nam biti "gore", te stoga trebamo ovdje da ispadnemo sto bolji, da bi gore bili bolje primljeni. Ovaj zivot treba sto bolje iskoristiti, a prava vrijednost je "gore", ali, ipak posto nista nije 100% sigurno, treba znati i ovdje uzivati.
Sto se tice straha od smrti, to je bilo na drugoj temi, i tu sam rekao da se ne bojim svoje, vec samo tudjih smrti...

Uh... Samo citam ove "depresivne" teme.

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.

Ja mislim da je ta priča o raju, paklu i zagrobnom životu priča za malu djecu. Čovjek se ne može pomiriti da će jednog dana umrijeti, pa izmišlja te priče za utjehu.

_________________
"I'd take the awe of understanding over the awe of ignorance any day."
- Douglas Adams

DELETED

Hajde de! Po meni docice samo po Johna

Ahm, sad malo ozbiljnije:

Caka je i u tome sto mi svi znamo da svaku sekundu trebamo maximalno iskoristiti, ali rijetko ko to radi, odnosno to se ne moze uraditi. Evo recimo, ja dok ovo pisem ne cinim apsolutno nista da bi iskoristila svaku sekundu maximalno. Jer po meni to "maximalno iskoristavanje sekundi" bi znacilo da u svakoj sekundi uzivam u zivotu i istovremno radim nesto korisno. To je moguce uraditi jednom sedmicno ali ne i svaki dan. Bukvalno, nama vrijeme neosjetno i nesvjesno prolazi. Trebali bi biti svjesni svake sekunde ali to se desi samo ponekad....
Tako da cemo mi svi jednog dana "umrijeti", neki manje a neki vise zadovoljni ucinkom...

_________________
Born in grief, raised in hate,
Helpless to defy his fate,
Let him run, let him live,
But do not forget what we cannot forgive!

u tome i jeste problem. tebe ovo recemo "ispunjava", cini te zadovoljnijom, da ti nije zabavno ovako dokuckavati se sa ljudima koje apsolutno ne znas ne bi ovo ni radila. da ti je dosadno, ucila bi elektrotehniku. ljudi rade ono sto im je zabavno, sto im se cini dobrim. ali problem nastaje kada malo ostare onda cesto, precesto kazu sebi, "ih na sta sam ja mladost/ovo/ono protracio..." procitaj knjigu neku, svaki dan preslusaj neku novu pjesmu koju do sada nisi (kada kazem preslusaj, to znaci PRESLUSAJ! procitaj i tekst!!), pogledaj neki film koji do sada nisi, izadji sa malim na neko mjesto na koje do sada nisi, ... izmisli nesto!