Popokatepetl je napisao:
Погријешио сам термин, "изгубљена" је Хемингвејева генерација; ова је позната под именом
generation Y или
Петар Пан генерација.
Та генерација је сад негдје на прелазу између конзумената и креатора садржаја, тј. садржи елементе и једног и другог. Да се садржај креира имајући на уму особености те генерације - врло вјероватно. Е сад, да ли он заиста одговара њеним потребама и тежњама, то је већ питање. Што више читам о томе, све сам мање сигуран у то да се ради о иманентном проблему "миленијумоваца" - можда је проблем баш у претходним генерацијама, и њиховој пројекцији изгубљених снова и илузија. Што само по себи и није чудно, скоро свака генерација је то радила на овај или онај начин.
Američki i neamerički sociolozi / antropolozi / kolumnisti, koji nerijetko pišu o posljednjih par američkih generacija, jako često, da izviniš, seru. NYTimes, po meni najugledniji američki društveni komentator, ima u prosjeku takve članke par puta sedmično.
Millennials have a trouble connecting with people, ovi raniji su izgubljeni, a ovi prije njih imaju ožiljke od rata, pa ni oni nisu dobri.
Ono što je zasigurno očigledno u proteklih par decenija je: 1) rast nejednakosti u primanjima, kako u Americi, tako i vani, zbog sistema koji je postavljen da favorizuje manjinu; 2) tehnološki napredak, koji ove što se ne navikavaju / edukuju dovoljno brzo ostavlja u prašini. Sve ostalo je interpretacija, ovakva ili onakva, društvenih reakcija na to... I prijašnje, i sadašnje, i buduće generacije imaju svoja previranja, nesigurnosti i izazove, ali nešto sumnjam u unikatnu "izgubljenost" jednih ili drugih.
Vezano za ovo da današnje mlade, 15-25+ generacije nemaju posla u Americi... Nešto ne znam baš da je situacija tako crna. Juče objavljene statistike daju cifru od 5.1% nezaposlenosti...
Nego, da prestanem sa trabunjanjem, da se vratimo na film:
Nisam ništa novo gledao.