Hor iz 13.veka
Prikupljajući materijal za svoju knjigu "Maska vremena", Džoan Forman upoznala se sa čovekom iz Norfolka, u Engleskoj, kojem je nadenula pseudonim "mister Skvirel". Događaj se zbio 1973. godine, kada se ovaj stariji gospodin uputio u prodavnicu da kupi plastične vrećice za svoju numizmatičku zbirku. Nikada ranije nije bio tamo, ali je čuo da imaju baš ono što mu treba, pa je uspeo prema uputstvu prijatelja da je pronađe.
Pločnik ispred prodavnice bio je od neobrađenog kamena, a unutra gaje iznenadila staromodna registar-kasa i neobično, u dugu crnu suknju i bluzu uskih rukava, obučena prodavačica. Kako su u modi te godine vladali slični trendovi, mister Skvirel je to tako protumačio. Vrećice je platio novčićem od pet penija, koji je prodavačica začuđeno pogledala, ali ga je ipak stavila u blagajnu. Upalo mu je u oči da u dućanu vlada mrtva tišina i da se ne čuje ni buka saobraćaja.
Nekoliko dana kasnije, ponovo se uputio u istu prodavnicu, ali nije mogao da veruje sopstvenim očima: nije bilo pločnika od kamena, starinskog dućana, niti inventara koji je tako dobro zapamtio! Starija gospođa, koja je radila, nije ništa znala o mladoj koleginici od prošle nedelje, a numizmatičaru su objasnili da nemaju, niti su u skorije vreme prodavali takve vrećice! One, kupljene u "fantomskoj" prodavnici, mister Skvirel je dao na ispitivanje i stručnjaci su procenili da potiču iz vremena pre Prvog svetskog rata!
U prošlost je odjednom "zalutala" i gospođa Tarel Klark, koja je stanovala u Vislejkum Pirfordu, u Engleskoj. Vozeći bicikl savremenim, asfaltnim putem koji je vodio prema seoskoj crkvi, Klarkova se odjednom našla na običnom seoskom drumu, hodajući bez bicikla. U susret joj je dolazio seljak u odeći iz 13. veka i pomakao se u stranu da je propusti. Imala je utisak da je u odeći časne sestre.
Ista gospođa, mesec dana kasnije, ponovo je imala viziju iz prošlosti: dok je hor pevao, odjednom je opazila kako se crkva preobražava. Pod je sada bio od ilovače, oltar od kamena, a prozori su imali šiljaste lukove. Umesto hora, onaj isti koral pevali su fratri u smeđim mantijama. Gospođa Klark je istovremeno bila svesna da stoji u maloj grupi koja prizor posmatra sa ulaznog portala.
Zainteresovana za detalje prizora koji je na nju ostavio tako jak utisak, Tarel Klark bacila se na proučavanje njoj, do tada nepoznate, istorije i utvrdila da su, istina, fratri Njuvark opatije nosili crne odore, ali je pronašla podatak da je fratrima vestminsterske opatije, 1293. godine, bilo dopušteno korišćenje te kapele, a oni su bili odeveni u smeđu mantije!
Energetski zapis
Ako se prošlost može ovako eksplicitno doživeti bez "vremenske mašine", "vorp-pogona", svemirskih crvotočina i crnih rupa, pitanje je da li su slični "skokovi kroz vreme" isključivo posledica paranornialnih fenomena? Nasuprot tome, ima fizičara koji smatraju da takve "slike iza kapije vremena" izazivaju za sada nepoznati elektromagnetni talasi, koji kroz vreme prenose slike i zvuke. Oni pretpostavljaju da je materija u stanju da prikupi i uskladišti sve informacije i događaje u vidu "energetskog zapisa" i povremeno ih, pod određenim uslovima, oslobađa i emituje.
U prilog im ide i kvantna fizika sa svojim saznanjem da elektroni mogu vremenski da se pomiču napred i natrag, pa je ta sposobnost uzrok, pretpostavlja se, da se "programi" na svojevrsnom televizijskom ekranu naše svakidašnjice ponekad "pomešaju" i iznenade nas prikazom nekih davno prošlih događaja.
Dakle, onima koji maštaju da jednog dana uđu u "vremeplov" i prisustvuju izgradnji egipatskih piramida, ili čuju Neronovu svirku dok gori Rim, pružaju se dve "mogućnosti": da naiđu na elektromagnetni talas, za koji nije sigurno u koje vreme će ih (u)baciti ili da čekaju da nauka potpuno ovlada tajnama vremena i prostora i konstruiše famoznu "vremensku mašinu", o kojoj se toliko priča! Imajući u vidu brojna otkrića, vremenske "prečice" u svemiru i slično, nije isključeno da se tako nešto jednom i ostvari. Za sada, kako stvari stoje, treba "samo" dostići - i prestići! - brzinu svetlosti i za to obezbediti trenutno nezamislivo ogromnu količinu energije.
Što se tiče brzine, sudeći po "firentinskom eksperimentu", one su nam nadohvat ruke, a za stvaranje, bar za sada minijaturnih "crvotočina" u kosmosu, možda je rešenje takozvana "negativna masa" - iz koje je odstranjena sva energija. Grupa is traživača sa Univerziteta u Vašingtonu najpre je dokazala njeno postrojenje, a zatim je ekipa Univerziteta u Sent Luisu, na čelu sa profesorom Metom Vizerom, potvrdila da ta "negativna masa" može biti iskorišćena za pravljenje "crvotočina", čijim proširenjem bi kroz svojevrstan "svemirski tunel" bezbedno mogao da prođe čak i vasionski brod!
Svest kao materijalni proces
A šta ako se takvo putovanje u prošlost (odlazak u budućnost namerno ne pominjemo, bar dok se ne dotaknemo neizbežne teorije o "paralelnim svemirima" i bezbrojnim varijantama prošlosti, koja se još nije dogodila u budućnosti koja je već prošla!), zaista i ostvari? Može li putnik kroz vreme tom prilikom u prošlosti nešto da "pokvari", po principu čuvenog paradoksa "unuka koja ubija svog dedu pre nego što mu se rodio otac", i tako poništava i sebe samog i mogućnost da se vratio kroz vreme?
Takav strah je neopravdan pa je i "zaštita hronologije", koju je predložio čuveni Stiven Hoking, zahtevajući da se zabrani putovanje kroz vreme ako jednog dana bude i moguće, potpuno nepotrebna. Zašto? "Prošlost, sadašnjost i budućnost koegzistiraju van vremena u holografskom univerzumu", zaključio je još pre dve decenije profesor Dejvid Bom sa Londonskog univerziteta. Napuštajući naše predstave o vremenu i trodimenzionalnom prostoru, Bom je, u to vreme sa podsmehom dočekan od svojih kolega, bio uveren da svemir zauzima tri puta više dimenzija nego što u njemu ima subatomskih čestica! Iznenađujuće sličnu predstavu imao je još starogrčki mudrac Platon kada je svakodnevni svet ljudi, stvari i nemilosrdne vremenske tiranije uporedio sa senkama bačenim na tamni zid pećine u kojoj čovečanstvo leži okovano sopstvenim neznanjem.
Po Bomu, inače autoru klasičnog udžbenika kvantne mehanike i isto tako zapažene studije uloge i značaja slučaja i uzročnosti u fizici, ljudi su u multidimenzionalnom svemiru samo deo "jedinstvenog organizma" i misteriozna međusprega stvari - prošlosti, sadašnjosti i budućnosti - mogla bi da proizvede pojave koje liče na ekstrasenzore fenomene. "Razni ljudi, koji su nekako "naštimovani" jedni na druge, mogli bi da razviju zajedničke predstave u istom trenutku", kaže profesor Dejvid Bom.
U svemu vlada "skriveni poredak stvari", podvlači on, i svaka tačka holograma sadrži informacije o onoj drugoj. Svest je u tom poretku, materijalni proces, i svesni razumi su u prostoru i vremenu ne samo "isprepletani", nego smo i mi sami "neka vrsta toga što je isprepletano". Vreme ne teče, ne postoji "ispred" i "iza", ono nam samo služi da konstatujemo postojanje, to jest menjanje obilika energije od jedne do druge hologramske tačke, u kojima egzistiraju prošlost, sadašnjost i budućnost!
|